Članovi Strileža odlučili su za oproštaj od organiziranih pohoda društva za 2011.g. obići nemarkirani vrh Slavica (ili Inžinjerov vrh) 1.120 mnv iznad Belog sela kod Vrata.
Meteorološke najave ostvarile su se u cijelosti – snijeg je pao, a u nedjelju nas je Gorski kotar dočekao u svom najljepšem izdanju – hladan, ali osunčan, i prekriven netaknutim pršićem.
Manji dio članova ostao je u Fužinama s namjerom da obiđu šest kilometarsku stazu oko jezera Bajer i Lepenica, a ostalih 13 članova uz veselog bernardinca Aresa, krenulo je put vrha Slavica iz Belog sela. Uz Pribanića kao vodića, svi smo bez problema došli do prijevoja pod vrhom gdje smo pronašli i nekoliko prastarih markacija.
Za zadnjih pedesetak metara uspona po kliskim stijenama trebalo je malo više opreza i dio članova je odustao od uspona. S vrha se otvorio prekrasan pogled na zasniježenu šumu i sve vrhove u bližoj i daljoj okolici: Bjelolasicu, Bitoraj, Medviđak, Risnjak… Slijedio je klizavi silazak niz padinu uz puno padanja u snijeg, smijeha, šale, sve do dolaska na nekadašnju Karolinsku cestu gdje smo obišli ostatke fajera – krnjih piramida koje su bile nosači prvog vijadukta na području Hrvatske iz 1732.g. a zbog tragedije koja se uskoro desila , inžinjer Weiss si je oduzeo život negdje na Slavici, a Karolina je dobila novi pravac.
Karolinom smo došli i do napuštenog sela Gornja Slavica s bunarom iznad kojeg je sagrađena kućica, a na kamenom grlu je niz dubokih utora od potezanja konopca.
U 15 sati, svi smo se zajedno našli u Fužinama gdje su se naši stariji članovi izvrsno zabavljali šetnjom uz bajkovito magličasto jezero, uživali praveći snijegovića i anđele u snijegu .
Tanja
Ostatak slika se može pogledati sa Fredi Devčić galerije.
