Program izleta za članove PD Strilež

CRES –  SIS , HPO vrh 639m

3.03. 2013.g. – nedjelja

 

 

 

 

Prijevoz autobusom. Polazak u 7:30 sati iz Novog Vinodolskog  , u 7:40 iz Selaca (kod „Dude“) ,u 7:50 iz Crikvenice – s autobusne stanice . Cijena prijevoza 120 kn , za bus od 19 mjesta

Trajektno pristanište Valbiska : u 8:45 h, trajekt za Merag polazi u 9:15 h. Vožnja do Meraga traje 25 min. Nastavak vožnje 22 km u pravcu Cresa/Porozine do odvojka Križići (350 m) za Beli. Oko 10:30 započinjemo uspon na Sis.

Težina puta: dužina staze oko 3 km, strmi ukupni uspon 350 m po kamenitom terenu, bez pomoći ruku.

Cres – vrh Sis , KT HPO 15.2, 639 m

Koordinate: N 45° 4′ 0.7” E 14° 21′ 16.9′

Žig:  Metalni je žig na metalnom stupiću, sjeverno od nakupine kamenja na prvome vršku s lijeve strane puta, 50 m prije kontejnera

Prijevoj Križići – Sis 30 minuta
Uspon na Sis je izuzetno jednostavan. Početak uspona je na prijevoju Križići na hrptu Cresa, mjestu odakle se desno spušta cesta za Beli. Od prijevoja Križići (371 m) po hrptu uz suhozid ide se dobro vidljivom stazom na Sis. Uz put je nekoliko zanimljivih starih hrastova, a staza je ugažena i orijentacijski laka. Sa staze je lijep vidik na okolicu i more.

 

Sis je vršak na hrptu Cresa, zanimljiv zbog ostataka pretpovijesne građevine koja je odavde mogla kontrolirati cijeli Riječki zaljev. Zanimljivo je da Sis, unatoč znatnoj visini, nije najviši vrh otoka Cresa. Najviši vrh Gorice (648 m) je oko 2 km sjeverno od njega, ali nije planinarski atraktivan jer nema markiranog puta ni vidika. Vrh Gorice je drugi otočni vrh po visini u Hrvatskoj (najviša je Vidova gora na Braču, 780 m).

Nakon povratka na cestu, oko 12 sati,  spuštamo se busom do 7 km  udaljenog parkinga ispred Belog. Eko-centar Caput insulae u  Belom je zatvoren, ali prošetat ćemo mjestom gdje je sjecište brojnih poučnih staza Tramuntane.

Najkasnije u 14 sati nastavljamo busom prema mjestu Cres gdje ćemo napraviti kraću pauzu za kavu i kratki obilazak centra. Polazak iz Cresa u 15:30 sati i vožnja busom do trajektnog pristaništa u Meragu. Po želji – ostanak na kavi ili odlazak do Meraga (500m) i pogled iz bližeg na Meršku jamu (500m na jugozapad) – cca 1,5 km u jednom smjeru.

Trajekt polazi u 17:30 sati.

Oprema: odjeća primjerena vremenskoj situaciji, visoke planinarske cipele, štapovi, tekućina i hrana iz ruksaka, planinarska, zdravstvena i osobna iskaznica.

 

Meraška jama

Merag je staro obalno naselje smješteno u podnožju strme padine. Od davnina je imalo važan prometno-zemljopisni položaj. Preko Meraga bila je omogućena najkraća veza između Cresa i Krka, pa se pretpostavlja da je postojala još u antičko doba, a zasigurno u ranom srednjem vijeku. Danas gotovo napušteno selo, s 3 stalno naseljene obitelji, ponovno postaje važno zahvaljujući trajektnom pristaništu. Pokraj mjesta, malo sjevernije, velika je udolina tektonskog porijekla (Meraška jama), s gustom lovorovom šumom, jedinstvenom za ovo podneblje.

Selo je od trajektnog pristaništa udaljeno oko 500 m. Sasvim odvojeno, a opet dovoljno blizu da se može doći pješice s trajekta. Pogodan je za brdske šetnje, biciklizam, a s vrha brda puca prekrasan pogled. Tu je i tajnovita jama nepoznatog porijekla – je li posljedica pada meteora, je li se urušila špilja ili nešto treće, do čijeg se dna uvijek zgodno prošetati. Na brdu su vidljive ruševine (Sv. Bartolomej).

Usred sela je manja lučica u kojoj su vezane barke mještana, a iza mula je manja plaža. Za sunčanje ima dosta mjesta na djelomično betoniranim grotama. S druge strane mula je zgodna špilja s manjom plažom. Veći je broj plaža u uvalama oko Merga, ali za to treba imati barku.

Merag je od Cresa udaljen 14 km i to je odredište za opskrbu svim potrepštinama, zabavu i izlaske.

Iako njegovim cestama prođe velik broj ljudi, ovo je mjesto tipično otočno mjesto koje prije svega nudi miran odmor od svakodnevnog burnog života. Predivne plaže i čisto more privlače svojom ljepotom kojoj je teško odoljeti.

 

U MERAŠKOJ JAMI

 

Malo je ljudi koji znadu za ovaj dio prirode otoka Cresa. Otok Cres u tom svom sjevernom dijelu ima neka značajna nalazišta biljnih vrsta svojstvenih kontinentalnom, a ne primorskom dijelu Hrvatske.

Kad se vozimo trajektom iz Valbiske prema Meragu na otoku Cresu, već izdaleka s desne strane od plovila,
ukazuje nam se na sjevernoj obali otoka neobična i velika udubina. Rekli bismo kako je ona nastala nekim davnim urušavanjem vapnenačkih stijena u podzemnu šupljinu i kao takvu je danas vidimo kao veliku jamu. Kako se nalazi u blizini malog naselja Merag, dobila je naziv Meraška jama. Uz dobrog vodiča pronašli smo put do njezinog dna prolazeći šumicom crnike i lovora. Silazak u jamu usred bijela dana činio se kao spuštanje u neki mračan hodnik, jer se prolazilo
kao kroz labirint, uz velike blokove kamenja. Gusta makija uzrokuje veliku sjenu. Sve kamenje i donji dijelovi
drveća prekrili su buseni mahovina i papratnjača za koje ovdje vladaju posebno povoljni uvjeti, jer je posvuda mnogo vlage. Tu bi se mogla načiniti prava
kolekcija naših kopnenih vrsta mahovina i papratnjača.
Prolazimo uz oveće spilje, s čijeg stropa kaplje voda, a stijene su joj izgrađene od razlomljenih i slijepljenih vapnenačkih dijelova stijena, što ukazuje na neke osobite procese u davnoj geološkoj prošlosti. Prema poraslom bilju moglo bi se reći kako se i ovdje više nalazimo u nekom sličnom dijelu prirode u unutrašnjosti Hrvatske, a ne na sjeverno jadranskom otoku Cresu. Međutim, nalaz jedne primorske svojte naših orhideja
na maloj čistini uz rub ove jame, ukazuje ipak kako se nalazimo u neposrednoj blizini, odnosno u našem dijelu
Sredozemlja.

Bogato i raznoliko živo naselje na dnu ovog udubljenja pobuđuje želju za pomnijim pregledom i mali je izazov budućim istraživačima prirode.