30. pohod “Žene u planini” u organizaciji PD Kamenjak ove godine je započeo okupljanjem svih sudionika ispred planinarske kuće u Frbežarima kod Tršća.
Kad sam u četvrtak najavila polazak u 6:30 iz Crikvenice, svi su se malo čudili zašto tako rano, ako pohod počinje u 9 sati. Ali autobusom se nije dalo brzo po zavojitoj cesti od Gornjeg Jelenja, a pogotovo ne po silnim serpentinama od Gerova do Tršća. Ostalo je tek malo vremena za jednu brzinsku kavu u prekrasnom ambijentu i ljubaznog domaćina u Petrusu u Tršću. Šofer Josip nas je onda , opet u VIP autobusu od prošle nedjelje, dovezao ravno ispred pl. kuće i time si priuštio dodatnu muku koju su imali i svi ostali vozači autobusa (a bilo ih je još 5 -6). Od ostataka snijega na rubu ceste , busevi su se na jedvite jade okretali.
Ispred pl.kuće , domaćini iz Kamenjaka su organizirali prijave, okrijepu vrućim čajem i kavom, a skupio nas se poveliki broj – sigurno 300-tinjak planinara. Na žalost, naših članova je bilo malo, tek nešto preko 20. Naš barba Braco je bio malo žalostan kad je vidio da je stigao i 92-godišnji Brane iz Mrkoplja i opet mu “za dlaku” odnio titulu najstarijeg sudionika pohoda.
Kako je i najavljeno, u 9:15 je gusjenica ljudi krenula sniježnom stazom koju su organizatori izabrali na području bez planinarskih markacija. Prvi dio trase pohoda bio je: Frbežari,824 mnm – Brinjeva draga – Resmani – Tatinska draga ,810 mnm. Na žalost, postavljenih oznaka sa strelicama je na jednom dijelu u šumi ipak bilo premalo, i jedna manja grupa na začelju je skrenula sa staze. Srećom, nakon malo gubljenja i propadanja u snijeg, uspjeli su nas sustići dok smo se mi odmarali ispred spomenika u Tatinskoj dragi. Daljnjih sat vremena do Kozjeg vrha staza je vijugala po zasnježenim livadama, a onda je uslijedio i jedini pravi uspon kroz šumu do gostione Tajči. Za B grupu tu je završio planinarski pohod, a nakon kraće vožnje busom, slijedilo je opušteno druženje u Prezidu , na proljetno ugodnim temperaturama i uz vedro, sunčano vrijeme. Tu smo dočekali A grupu koja se, nakon uspona do Kozjeg vrha i crkve Majke Božje od 7 žalosti, uz Kalvariju spustila u Prezid pa se opet uspela do Vražjeg vrteca i vratila natrag u mjesto, a za cijeli pohod im je trebalo oko 5 i pol sati.
U Kozjem vrhu je podijeljen ručak, malo se pjevalo i plesalo, a na putu kući stali smo na vidikovcu iznad Lokvarskog jezera da ga uslikamo sada dok je još cijelo zamrznuto.
Tanja
Ostale slike se nalaze, ovdje.
